Počeci

Speleologija u Banjoj Luci nema dugu tradiciju. Tek sedamdesetih godina prošlog vijeka počinju prve speleološke aktivnosti, inicirane od planinara iz speleološke sekcije Planinarskog društva (Kozara?), o čemu danas ima veoma malo sačuvanih, uglavnom usmenih podataka. Do ozbiljnih speleoloških aktivnosti u Banjoj Luci dolazi tek 1983. godine. Te godine nekolicina (banjolučkih) speleologa, koji su bili članovi Speleološkog društva “Bosansko-hercegovački krš”, pokreću inicijativu za formiranje Speleološkog društva Banja Luka.
U ove aktivnosti uključuju se, pored speleologa, i stručnjaci iz oblasti zaštite prirode, urbanizma i drugih srodnih oblasti. Ova grupa mladih speleologa, koji su u to vrijeme bili okupljeni i pri ONIK – 9. maj, učestvuju od 21.5-5.6.1983. godine na speleološkom tečaju na Ravnoj planini i Bijambarama, koje su organizovali Speleološki savez BiH i Planinarski savez BiH.

Tokom tečaja, polaznici su obučavani u radu sa ded tehnikom, koja je tada na velika vrata ulazila u bosanskohercegovačku speleologiju. Obuka za ovladavanje ovom tehnikom vršena je u 60 metara dubokoj jami Ledara na Ravnoj planini kod Pala.
Iste godine, za potrebe Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode Banja Luka, kao saradnici, speleolozi započinju rad na “Katastru pećina i drugih zaklona u prirodi pogodnih za sklanjanje ljudi i materijalnih dobara”. Projekt je započet u martu 1983. a završen u novembru 1984. godine. Ovaj projekt će ostati zapamćen kao prvo sistematsko speleološko istraživanje preduzeto na području banjolučke opštine. Za potrebe elaborata istraženo je 25 speleoloških objekata, premjereno, nacrtano i pojedinačno obrađeno a rezultati istraživanja predati na korišćenje naručiocu – Opštinskom sekretarijatu za narodnu odbranu opštine Banja Luka.
U isto vrijeme, paralelno sa odvijanjem projekta, entuzijazam mladih banjolučkih speleologa krunisan je osnivanjem Speleološkog društva “Ponir” (ime dobilo po brdu iznad grada Banje Luke) 27.03.1984. godine. Danas, više od 20 godina od osnivanja “Ponira”, treba se prisjetiti imena speleologa koji su tih godina postavljali temelje banjolučke speleologije: Svjetlana Crepulja , Ankica Brkić, Dragan Crepulja i drugi.

1984-1995.

Odmah po osnivanju, članovi Društva započinju sa brojnim istraživačkim akcijama i učestvuju u velikom broju speleoloških ekspedicija na prostoru bivše Jugoslavije. Značajne akcije iz ovog perioda su: istraživanje Jame na Vjetrenim brdima (-890 m), Speleološka ekspedicija “Kameno more”, istraživanje staništa čovječije ribice na području Lušci polja za potrebe Tehnološkog fakulteta u Banjoj Luci i mnoge druge akcije. Iz tog perioda, kao značajni speleološki dometi Društva, su i istraživanja dvije (trenutno i sada) najdublje jame Republike Srpske: Viktorije (-305 m) na planini Manjači i Ograđenice (-230 m) na planini Osmači.
Lušci Palanka – istraživanje čovječije ribice 1989

Pored istraživačkih aktivnosti, članovi “Ponira” su tih godina aktivno radili na edukaciji i popularizaciji speleologije u raznim vidovima: popularnim predavanjima, projekcijama dijapozitiva, obukom pripravnika-speleologa u redovnim godišnjim speleološkim tečajevima, itd. Do kraja osamdesetih godina speleolozi su istražili oko 100 podzemnih objekta, najvećim dijelom na teritoriji Bosanske Krajine. Prve instrukture speleologije “Ponir” dobija 1990. godine: Svjetlana Crepulja, Ankica Brkić, Dragan Crepulja i Ladislav Kirn.
Početkom građanskog rata u BiH 1992. godine dolazi do potpunog zamiranja svakog oblika speleoloških aktivnosti i rad Društva u potpunosti prestaje. Već krajem 1993. godine nekolicina starijih članova ponovo obnavlja rad Društva i u ratnim okolnostima ponovo započinje sa speleološkim aktivnostima. Uprkos brojnim teškoćama, tokom ovog perioda, obilježenog velikim entuzijazmom, obučeno je desetine speleologa na speleološkim kursevima a uspijeva se i djelimično zamijeniti dotrajala oprema koju je Društvo posjedovalo. U ovom vremenu “Ponir” uvodi u svoje redovne godišnje aktivnosti velike petnaestodnevne SPELEOLOŠKE EKSPEDICIJE koje imaju za cilj istraživanje područja koja do tada nisu, ili su samo u manjem obimu, speleološki istraživana. Tako su u ratnim godinama članovi “Ponira” uspjeli izvesti dvije speleološke ekspedicije na planini Grmeč, 1994. i 1995. godine. U svjetskim mjerilima ovo su jedinstveni primjeri izvođenja složenih speleoloških istraživanja na teritoriji koja je velikim dijelom zahvaćena ratnim dejstvima!

1995-2007.
Završetkom građanskog rata na teritoriji BiH dolazi do intenziviranja rada društva. Pored redovnih speleoloških ekspedicija, koje postaju tradicionalne, uvode se i HERCEGOVINE, speleološke akcije koje za cilj imaju istraživanje karstnih područja istočne Hercegovine kao speleološki najinteresantnijeg i najmanje poznatog dijela Republike Srpske. Tokom ovih akcija istraženi su brojni podzemni objekti na širem području Dabarskog, Fatničkog, Gatačkog, Nevesinjskog, Slatog, Ljubomirskog, Popovog i Petrovog polja, te dijelovi Koritske visoravni i planine Bjelasnica i Lebršnik.
Od brojnih rezultata “Ponira” tokom dosadašnje istorije, potrebno je istaknuti: Društvo je trenutno najbolje opremljeno i kadrovski osposobljeno speleološko društvo na teritoriji BiH, sa više od 100 članova, od čega 30 aktivnih; speleolozi “Ponira” su do sada istražili i katastarski obradili 332 speleološka objekata; rad na zaštiti i valorizaciji speleoloških objekata u saradnji sa Republičkim zavodom za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske i Nacionalnim savjetom za očuvanje geonasljeđa Republike Srpske; saradnja sa brojnim speleološkim društvima (ASAK- Beograd, Atom – Zavidovići, Ursus spelaeus – Foča, Velebit-Zagreb itd.); pomoć na snimanju dokumentarne serije “Pećine Republike Srpske” sastavljene od 11 dokumentarnih filmova u produkciji Radio televizije Republike Srpske i na kraju, u saradnji sa “Srpskim poštama” , rad na izradi serije poštanskih maraka “Pećine i jame Republike Srpske” .